Kupi Djevojke S Duplerice (Calendar Girls DVD)

Chris (Helen Mirren) i Annie (Julie Walters) su dvije vrlo različite osobe i najbolje frendice. Njihovi mirni životi u malom selu u Yorkshireu su potreseni smrću Annienog muža koji je bolovao od leukemije. Kao aktivni član društva Chris inicira sakupljanje sredstava za lokalnu bolnicu. Oživljava davnu ideju i producira kalendar s različitim ženama za pojedini mjesec koje su trebale biti fotografirane kako pletu i prešaju cvijeće. Vrlo tradicionalno i prilično dosadno. Međutim, ideja doživljava transformaciju i žene se pojavljuju gole. Naravno da to izaziva opće oduševljenje i vijest koja počinje puniti sve naslove novina, kako kod kuće tako i diljem zemlje. One postaju gošće mnogih TV showa, ispunjavaju stranice magazina i odlaze na razna snimanja. Slava i glamur prijete da će uništiti prijeteljstvo između Chris i Annie. Film je inspiriran istinitom pričom o ženama iz Yorkshirea koje su odlučile sakupiti novac za leukemijska istraživanja tako što su pozirale gole za Women's Institute kalendar. Njihova hrabrost i odvažnost su pretvorile malu seosku priču u pravi medijski fenomen koji je inspirirao milijune žena iz cijelog svijeta. Sakupile su više od pola milijuna funti i čak premašile nakladu kalendara Britney Spears u SAD-u. Priča je bila na svim naslovnicama odmah po izlasku. Kalendar je izdan i razaslan po Yorkshireu, Londonu pa čak i preko oceana u Hollywood. Kalendar je bio velika priča u svim britanskim medijima u Europi i USA. Svi su posvuda htjeli znati više o hrabrim i nečuvenim ženama iz Rylstonea i Okružnom ženskom institutu. Kalendar je postigao takav uspjeh da se početkom 2003. godine prodao u 300 000 primjeraka sakupivši tako 600 000 funti za dobrotvorne svrhe u liječenju leukemije, a žene je pretvorio u nacionalne i internacionalne zvijezde. "Nismo imale pojma da će se kalendar tako prodati," rekla je Angela Baker čija je muževljeva smrt bila inspiracija za stvaranje kalendara. "Mislili smo da će se kalendar svidjeti samo našim prijateljima i obitelji." Kada su producenti Suzanne Mackie, Nick Barton i scenaristica Juliette Towhidi posjetili žene u Ženskom institutu Rylstone vidjelo se da su im se svidjeli. "Angela i Tricia su nas stvarno uvele u priču na našem prvom sastanku," kaže Mackie. "Rekli smo im da nam se njihova priča jako svidjela i da je jako zabavna, ali što je još važnije da je ona prava ganutljiva drama a da je njena suština došla od smrti Angelinog muža. To je ono što je priči dalo dubinu i značenje. Ono što me još privuklo je da je to ženska priča. Moja je prva reakcija bila pohvala djevojkama za hrabrost da s vrha mogu povikati: "To što imamo preko 40 godina ne znači da ne možemo izgledati prekrasno!" U priči se jako osjeća žensko prijateljstvo. Te žene podupiru jedna drugu u svakom pogledu." Kada su Angela Baker i Tricia Stewart pristale na projekt producenti su započeli pregovore s članovima grupe da bi osigurali prava na individualne priče žena. Projektu se pridružio 2000. godine redatelj Nigel Cole. "Imali smo listu nekoliko redatelja, ali smo znali da će Nigel najbolje izvući senzibiltet filma," kaže Mackie. "On bi komediju prožeo kroz dramu i stvorio dirljivu i zabavnu ljudsku priču." Neupoznat sa svijetom Ženskog instituta Cole kaže da se iznenadio posjetom Rylstoneu. "bile su upravo onakve kakvima sam ih zamišljao," rekao je. "Bile su zabavne i vedre, nimalo konzervativne ili dosadne. Te žene su u svojim srednjim i kasnim 50-im godinama tako da su bile tinejdžerke 60-ih godina. U pravoj priči je bilo jako malo sukoba zbog onog što su radile ali se u drami radi o konfliktu tako da su se morali stvoriti neki administrativni tigrovi - kao što su bili članovi odbora Ženskog instituta na konferenciji u Londonu čije je odobrenje potrebno za daljnje djelovanje te koji se u početku prestravljuju idejom ali kasnije sve više popuštaju. Likovi Chris i Annie inspirirale su Angela i Tricia. Ono što me stvarno iznenadilo je kompetitivnost svijeta: žene iz Ženskog instituta festivale shvaćaju jako ozbiljno i trude se osvojiti nagrade." Projektu se pridružio sada i Tim Firth, pisac slavnih televizijskih drama kao što su "Preston Front" i "Neville's Island". "Puno sam oklijevao u početku," priznaje Firth. "Nikada nisam radio na već postojećem matrijalu i nisam bio siguran da li bi to mogao i htio raditi. Kalendar sam već bio kupio kada je izašao te slučajno stvarno upoznao jednu od djevojaka iz kalendara. Moja je majka bila u Ženskom institutu kao i baka. Djevojke su dolazile iz sela gdje sam ja proveo sve ljetne praznike svog djetinjstva." Jedan od najvećih izazova bio je određivanje prave doze humora i sirove, tragične drame Johnove smrti. "Ovo nije dokumentarac," inzistirao je Firth. "Moj stav prema istinitoj priči je da znam da se dogodila i da ju zaboravim. Bilo mi je jako važno odvojiti film od njegovog izvora te se ne vezati privatno s pravim likovima koji bi me na neki način spriječili da budem kritičan ako je to potrebno. Bit priče sam protumačio kao postizanje uspjeha putem tragičnih događaja. Ova tamnija strana priče i komedije suprotstavlja se sentimentalnosti a borba protiv sentimentalnosti za vrijeme krize je ono što smatram istinski dirljivim."