James Bond 007: Nightfire recenzija (31024 pregleda)

-James Bond prvi put u povijesti na PC-u-

Svi znamo da James Bond igre već nekoliko godina haraju svijetom. I sve su poprilično dobre. No, što to nama PC gamerima vrijedi. Znamo da su svi James Bond naslovi do sada izašli samo za konzole. Golden Eye je izašao za N64, Tomorrow Never Dies i The World is Not Enough za PSX, a Agent Under Fire za PS2. Izašla je još jedna 007 igra za PS2, neka JB vožnja koja je za bacit. Sve su ostale igre utemeljene na beskonačnom serijalu Bonda kao što već rekoh bile uvijek visoke kvalitete. Sada konačno i PC gameri mogu imati zadovoljstvo biti u ulozi bogatog, lijepog, spretnog i okruženog ženama sveznajućeg agenta Jamesa Bonda. Jedino što zamjeram Gearbox-u je to što su nam uskratili užitak vožnje brzih naoružanih automobila, tj. izbacili međumisije vožnje. Mislili su se iskupiti time što su nam dodali par nivoa više od PS2 inačice. Ali mi svejedno nećemo sjesti u Aston Martin "Vanish". Takav nemar za PC igrače se teško oprašta.

No, da počnemo mi konkretno o igri. Igra je vjerovali ili ne izrađena u izmijenjenom Half Life enginu! Nisu uzeli ni makar Quake 3 engine, a kamoli nekakav engine moderne generacije kao što je UT2 ili tako nešto. No, najveći vic u tome je to što je grafika izvrsna, štoviše, Nightfire spada među igre s boljom grafikom. To znači da upotreba HL engine-a može biti samo prednost, jer je Nightfire-ov izgled identičan svim današnjim igrama, a vrti se duplo brže. Već prva razina u Austriji će vas iznenaditi odličnom upotrebom svijetla i sjene te sjajećim snježnim pahuljicama. Likovi također dobro izgledaju, a ni efekti kao što su plamen iz oružja, frcanje metaka i dim ne zaostaju. E, da je takav bio Half Life, tko zna gdje bismo bili danas.

Svaki nivo je vrlo kvalitetno izrađen. Proporcije su realne i što je najbolje, nivoi izgledaju komplicirani, a zapravo su jednostavni. To znači da imate osjećaj da stvarno hodate kroz neki veliki vojni kompleks, a nikad se nećete izgubiti u velikom broju vratiju i hodnika što zna biti dosta iritirajuće u ostalim FPS-ovima. Iznimka je nivo u japanskoj vili gdje sam se izgubio do bola. Inače, vaš je put zapravo određen i daje vam naznaku gdje da idete iako imate osjećaj da istražujete. Može se reći da je to sve skriptirano, no to je izvedeno tako diskretno, da stvarno mislite da igrate kakav istraživanju i otkrivanju okrenut RPG/FPS hibrid. Druga stvar koja me jako razveselila je dinamičnost levela. Stvarno jako dugo nisam vidio tako nešto. Tu će se naći sve; od Austrijskih dvoraca i baza smještenih u podnožju Alpi, preko japanskih vila, visokih zgrada po kojima ćete se čak i penjati s vanjske strane po staklima i to s nekakvim magnetskim kukama! Tu je i tropski otok, te vrlo zabavni level u svemirskoj stanici. Zvuči slično na Moonraker sa Roger Mooreom? Da, upravo je to divota u igri. Svaka misija, svaki cutscene i svaki trenutak je ispunjen paralelama s filmovima o Jamesu Bondu. Znate te fore, shaken not stirred, itd. Upravo to će možda privući brojne igrače da ga zaigraju.

Ajmo malo o oružju kojeg ima na bacanje što stvarno i možete učiniti. Kad vam neko oružje dosadi, stisnete tipku (po defaultu) T i Bond baci oružje. Naravno, znate da se šalim. Ta opcija služi kako bi se dobilo na realnosti veličine Bondovog džepa za oružja. Ako vidite ispred sebe neko novo zamiljivo oružje i želite ga uzeti, a nemate mjesta, morat ćete baciti vama najlošije od četiri oružja koja stanu u Bonda. Pa, da vas ne bi ostavio znatiželjnim, nabrojat ću sva oružja (ako sam neko zaboravio, nemojte mi slati prijeteće mailove). Ima tri vrste pištolja od kojih je na samo jedan moguće pričvrstiti prigušivač što dobro dođe u stealth misijama. Naravno, kad nije potrebno skrivati se, možete skinuti prigušivač kako bi dobili na preciznosti. Tu je i neizostavni uzi, zatim neki čudan hibrid snajpera i automatske puške. Naime, to oružje ima ciljnik i mogućnost zooma koji je ipak manji nego pravom snajperu, ali prednost je što ima automatku paljbu (vrlo praktično). No, ipak, za pravo snajperiranje sa 300 metara će vam trebati pravi snajper koji može zumirat do jaja (ali je sigurnije da zumirate do glave :), no on dakako nema automatsku paljbu, nego kao i svi snajperi, poslije pucnja mora puniti novi metak. Tu je i automatska sačmarica, bazuka, bacač granata, minigun s laserskim nišanom i naravno pregršt ručnih bomba, mina, suzavaca... Postoji još jedno oružje koje puca plave laserske zrake (opet Moonraker), no ono ćete koristiti samo kad ste u astronautskom odijelu. Sva oružja dakako imaju u sekundaran mod. Sve je to u stilu, no ipak, ne može se mjeriti s gadgetima. Tu će vam Q zaista ponuditi dobar izbor. Postoji fotoaparat u obliku zippo upaljača, nalivpero koje ustvari ispaljuje omamljujuće strelice, PDA za provaljivanje šifri, kreditna kartica s kojom zapravo sabotirate (pomoću virusa) računalne sustave, ključeve kojim elektrizirate neprijatelje, mobitel koji ispaljuje kuku s užetom i naravno, Bondov Omega sat s laserom za prženje lokota i brava. Posebno su korisne Q-Specs naoučale koje imaju tri moda. Night vision za koji valjda znate čemu služi, zatim toplinska slika koja vam omogućava da lako uočite ljudske mete, te zadnji i možda najzanimljiviji mod gledanja kroz zid. Sada više ne morate provaliti u sobu i primiti hrpu metaka, pa izgubiti pola healtha. Prvo možete pogledati što se nalazi iza vratiju i tek onda znajući gdje ćete pucati ući u sobu. Naravno taj mod ima ograničenu daljinu kroz koju dopire. Isto tako, naočale imaju baterije koje se troše, pa im je potreban oporavak. To je slučaj sa svim električnim i elektronskim gadgetima što daje dozu realističnosti. Za oružja i gadgete zbilja nemam što prigovoriti.

Kada zapucate u protivnike, oni neće pustiti ni kapljicu krvi što je već EA-ev standard. Ne znam je li to zbog Talibana i terorizma, ali znam da mi to ne smeta puno. Uostalom, najbolji FPS godine Medal of Honor nema krvi, pa se nitko nije bunio. AI protivnika je u najmanju ruku čudan. Dok će vas jedan neprijatelj na daljini od 100 metara primjetiti čim otvorite vrata, drugi će pak na tri metra dok vi trčite pored njega blejat u šarena vrata. Ili što je još gore, ispričat ću vam jedan primjer. Stoje dva lika daleko jedni od drugog dva ili manje metra. I ja snajper u ruke i pogodim jednog, a drugi i dalje stoji kao da vegetira. To je zbilja smiješno. Ono što možda baš i nije na razini jednog shooter/sneakera je slaba interaktivnost. Jedino što možete napraviti je izbušiti zid rupama što doduše izgleda savršeno. Svaki tip zida ima svoju teksturu koja odlično pristaje uz pozadinu, a ne kao u drugim igrama u kojim se kad zapucate u zid vidi kako se taj trenutak nacrta neka mrlja na zidu, a ne izbuši rupa. Možete još i razbijati stakla, ali to je sve. Nema kao u NOLF-u 2 razvaljivanja stolaca, rušenja boca i odvrtanja žarulja.

Ovo je, kao što ste vidite, završni paragraf, stoga bih trebao zbrojiti i oduzeti stvari i zaključiti recenziju. Ovako, igra je u cjelini vrlo kvalitetno osmišljena i izvedena izuzev nekih stvari kao što su interaktivnost i AI. Ali ono što vas tjera da je i dalje igrate je njena ugodnost koja je postignuta savršenom kombinacijom level designa i Bond atmosfere. Svi ti Bond gadgeti, cutscenovi i dvosmislene rečenice su beskprijekorno prenijeli filmsku atmosferu u ovoj igri iako nije rađena po filmu. Moram priznati da me je zadnja misija u svemirskoj stanici impresionirala svojom autentičnosti i originalnosti te sličnosti s Moonrakerom. No, nemojte shvatiti da je igra rađena po tom filmu, ima tu drugih stvari koje su preuzete iz drugih filmova, no ovo mi je ostalo najviše u sjećanju. Sve u svemu, ova igra je jedna od rijetkih igara koje sam igrao s lakoćom uživajući i ugodnoj atmosferi i razvijanju priče. Mogu reći da bih je mogao preći i po nekoliko puta, a vama svakako preporučujem da ju odigrate bar jednom. Zanima vas ocjena? Pa, eto, pošto kao recenzent moram biti objektivan dat ću joj ocjenu 87%, a kao James Bondov fan bi joj dodao još 5%. Toplo vam ju preporučujem. A isto se tako toplo nadam da ćemo u budućnosti mi PC gameri dobiti 007 igru baziranu na nekom 007 filmu i svakako, ovaj puta ne bez vožnje.

Napisao: Matija Kovačević

Ocjena: 9/10