Unreal 2: The Awakening recenzija (11594 pregleda)

Odličan nastavak koji opravdava staru slavu

Nakon nedavnog izlaska Unreal Tournamenta 2003, nastavka prvog UT-a, stiže nam i single player nastavak pod imenom Unreal 2: The Awakening. Znamo da Unreal Tournament 2003 baš i nije briljirao. No, ipak, što se tiče grafike, tu UT 2003 nije zabrljao. UT 2003 spada među igre s najboljom grafikom današnjice. A čak i nije toliko zahtjevna s obzirom na svoju kvalitetu. No, što se tiče same igrivosti, tu je nikakav. Neinspirativno i kratkotrajno. Kakva je situacija s Awakeningom? Mogu reći da ima bolju, ali i zahtjevniju grafiku. A, ostalo... Nastavite čitati.

Humor kao osvježavajući detalj u igri

Dakle, ostalo... Ostalo je izvrsno! Sve valja. Od samog settinga, preko originalnosti svemira i savršene osmišljenosti likova i zapleta među njima, do raznovrsnih misija na otkvačenim i dinamičnim planetima. Uzet ću za primjer jedan planet koji je zapravo jedan veliki organizam koji nedugo od vašeg razvaljivanja po planetu podivlja i počne ispuštati neku čudnu zelenu kiselinu. Zvuči vrlo smiješno, zar ne? Da, upravo to. Awakening čak i nema toliko originalnu priču koliko je ona zasićena humorom. Vjerujte, često ćete doći u situaciju da stisnete escape i smijete se 2 min poslije scene blesavog svađanja među marincima tipa: tko će ići po artefakt. Naime, jedna takva svađa završava ispuštanjem nekakvih podrugljivih neartikuliranih glasova uz pratnju jedne jedine artikulirane rečenice: "Coulda be a hero, coulda be a hero..." Možda vam ovako ne izgleda smiješno, ali morate to proživiti u živo. Sto posto bi se potrgali od smijeha. Ili da vam spomenem kako oružar i igri zvan Isaak ima ugrađen upaljač na kacigi koji mu automatski pali cigarete. Ili kako taj isti lik po brodu lovi nekog već izgledom smješnog miroljubivog "svemirskog zeca" uz popratni uzvik: "Come out you little bastard!", dok mu živina njemu iza leđa mljacka u prazno. Ma mogao bih pisati samo recenziju humora u igri, no pošto moram opisati cijelu igru, nastavit ću dalje o njenim krasotama.

Macho vojničina

Ajmo sad konkretno o priči. U igri preuzimate ulogu Johna Daltona, opakog crnca-vojničine, koji zbog greške iz prošlosti ne može upasti u marince nego sada radi kao space marshal (nešto kao svemirski šerif) glumeći policajca na nekim uvrnutim planetima. Priča koja će vas voditi kroz igru već u početku lagano smrdi, da bi kako igra napreduje postajala sve sumnjivija. Naime, neki general vas mami ponovnim ulaskom u marince, ali samo ako skupite određene artefakte koji zajedno imaju veliku moć razaranja. U isti čas se naš junak odmah odvaži i krene u svoju prvu misiju. A dalje ćete saznati sami.

Boksačka vreća je zastarjela

Moram napomenuti da je Unreal 2 strogo linearan i uvijek ćete ići već zacrtanim putem. Tu su i skriptirane situacije kao što je npr. "iznenadan" crush lifta u kojem se vozite ili lupanje aliena po vratima nakon što prođete određeni dio nivoa. Dakle, nema ništa od prolaska nivoa na različiti način i sličnih stvari. No, to se zapravo i podrazumijeva jer je Unreal 2 ipak FPS stare škole. Tada hibridi kao što je Operation Flashpoint jednostavno nisu postojali. Ako Unreal 2 hoće slijediti prethodnika, mora biti rađen po istom načelu. A što se tiče skriptiranih radnji, to je samo plus, zato što vam daje jak osjećaj razvijanja fabule. Doduše, ovdje to nije napravljeno tako diskretno kao u recimo Medal of Honoru, ali ipak ima svoje čari. Velika novost u odnosu na na original su dodatak misija branjenja. Meni osobno su takve misije najdraže. Poslagajte obrambene zidove, rocket i machine turette i spremni dočekajte neprijatelja, te ih uz ritam drum 'n' bass-a rasturite do bola. Vrlo dobra stvar za istjerivanje bijesa akumuliranog tijekom radnog dana. :))

AI baš i nije zablistao

Level design je zbilja na razini. Već sam spomenuo one divovske organizme-planete. Tu su još i pustinjski, snježni i drugi planeti. Uglavnom, ništa što nije viđeno prije, ali sve dobro izgleda. O tome ne treba previše pričati. A sada malo o umjetnoj inteligenciji. U igri nećete nikada biti u prilici koristiti stealth taktiku jer se sve svodi na napucavanje što je normalno za Unreal. Tu i tamo će te ipak biti u prilici skinuti kojeg stražara snajperom, ali tu ima jedan zanimljiv detalj: onog trenutka kad vi ispalite metak, vaša meta će se okrenuti prema vama i zasuti vas paljbom kao da je cijelo vrijeme znala gdje ste i samo čekala da zapucate. Umjetna inteligencija baš i nije neka, neprijatelji ne rade u timovima nego se uglavnom jednostavno zaletavaju na vas uz cik-cak kretanje. Kad se pogleda kako je inovativan AI imao prvi Unreal kad je izašao, ovo je u najmanju ruku razočaravajuće. Kod misija gdje se branite su najavljivali da će neprijatelji napadati u valovima; to i rade ali samo zato što se iskrcavaju u valovima i onda se jednostavno strmoglave prema vama. Ispod očekivane razine.

Pucaljke su bolje od onih iz Tournamenta

Oružja ima petnaestak, i ona su prilično maštovita. Ima tu svačega, od klasičnog osnovnog pištolja, preko standardnih snajpera i rocket launchera sve do čudnih alienskih oružja, poput onog koje ispucava pauke. Posebno se ovdje ističu grenade launcher sa šest vrsta granata i bacač plamena koji izgleda jednostavno prekrasno. Neprijatelja također ima priličan broj, od onih starih tu su jedino Skaarji koji ovaj put imaju samo gostujuću ulogu. Svi ostali su novi, ali ne i baš jako inovativni. Naročito razočaravajuće su izvedeni bossevi, jer nakon onih divljaka mamutskih proporcija iz Serious Sama, ovi djeluju sasvim obično i ne odveć moćno. Ono što je dobra strana igre su vrlo lijepo interpretirani likovi. Spomenuti Isaak je macho man koji je puše na sve, a i sam puši. :) Ne'Baan (valjda sam dobro napisao), je nadobudni pilot alien koji stalno ispitiva gluposti. A ono što je najljepše je Aida koja ima vrlo zanimljiv kostim i jako lijepe obline. Ona se pati sa nekim svojim propustima iz prošlosti... No, to je priča za sebe. Žene... :))

Grafika i zvuk - neviđeno do sada

O grafici se nema puno pričati. Izgleda prekrasno i spada u sam vrhunac. Ljepša je od one iz UT-a 2003, ali je zato i zahtjevnija. Ako ste sretan vlasnik stroja s većom količinom memorije i neke novije grafičke kartice, jednostavno uzmite flamer u ruke i uživajte. Likovi navodno imaju nešto veći broj poligona od onih u UT 2003, a i odlično su animirani. Engine se jednako dobro snalazi i s velikim otvorenim prostorima i klasičnim interijerima, te ih bez većih poteškoća uspjeva prikazati uvjerljivo. Posebne pohvale idu na račun efekata vatre i dima. Morate vidjeti zapaljenu maticu paukova kako panično trči i lamata "krakovima" koji zapaljeni rade tragove dima po zraku. No jedna mala zamjerka bi bila usmjerena na teksture, koje ne djeluju odveć detaljno. Muzika je solidna, ako ste igrali prvi Unreal onda znate što vas očekuje, no za one koji nisu, riječ je o mješavini lagane atmosferične glazbe koju prekidaju dinamične elektronske dionice za vrijeme fightova. Zvuk je prilično dobar i odlično će poslužiti za demonstriranje mogućnosti vašeg 5.1 sustava (ako ga imate). Ono što je veliki minus ide na račun quickload funkcije, kojoj su autori igre onaj pridjev quick u ime vjerojatno dodali samo zato da pokažu da imaju smisla za sarkazam. Dok se "quick" sejva, možete pročitati kraći članak u jutarnjem. Sve to skupa bi prema priručniku trebao pogoniti kakav stroj na 600 MHz, no kako to najčešće biva slučaj, tek je na preporučenoj konfiguraciji igra posve igriva. Preporučuje se stroj na 1.4 GHz, s 256 a po mogućnosti i više MB RAM-a, te grafička kartica ne starija od GeForce 2. Da ne bi bilo zabune, vi će te igru moći igrati i na navedenoj minimalnoj konfiguraciji ako smanjite detalje i sjene, ali kad se na ekranu pojavi više od jednog neprijatelja to neće biti zabavno.

Zaključak

I da li je Unreal 2 ostvario očekivanja? Mislim da nije samo ostvario očekivanja, nego i više od toga. Normalno, ima on i mana, ali ima i prekrasnih dijelova igre koji vas naprosto privlače i tjeraju da igrate dalje. Igra je možda malo prekratka. Meni je trebalo kojih šest sati da je završim. No, kad je pređete, dobit ćete želju za ponovnim prelaskom određenih misija. Ja sam par puta prelazio onu obrambenu u pustinji. Uz već poznatu činjenicu da ne postoji multiplayer mod "zahvaljujući" dosadnom Tournamentu 2003, bit ćete željni još prave Unreal 2 akcije. Sama igra ne nudi puno novoga, no ono što nudi je izvrsno. Igra je iznadprosječno zabavna, i sve skupa - igriva. The Awakening ne krasi samo njegova savršena grafika. Nego, prije svega, produkcijska kvaliteta na visokoj razinini, te dobra razrađenost elemenata priče i likova. Ono što je isto veliki plus, je privlačnost settinga, postignuta ne samo dizajnom Unreal svijeta, već otkačenošću cijelokupne civilizaicije i humorom. Sve u svemu, igra zaslužuje veliku pozornost, no ipak pati od par dječjih bolesti kao što je glupavi AI. Stoga, Unreal 2: The Awakening zaslužuje ocjenu 92 %. I slobodno mogu reći da spada u sam vrh FPS-ova. Jednostavnih i čistokrvnih, dakako.

Napisao: Matija Kovačević

Ocjena: 9/10