Homeworld 2 recenzija (13379 pregleda)

Ponovno u svemirska prostranstva

Nakon jedinstvenog Homeworlda koji je 1999. godine po prvi put uspio dati igraču slobodu kretanja kroz 3D prostor, Relic Entertainment je ispljunuo željno iščekivan nastavak. U Homeworldu smo mogli uživati u, do tada, neviđeno dobroj grafici, glazbi i ponajprije punokrvnom 3D-u. Došao je i Cataclysm koji je unio puno dobrih novotarija. A sada je red i na pravom pravcatom nastavku koji ima pravo nositi brojku 2. Već sam spomenuo kakve krasote su krasile Homeworld i kako smo mi u tim krasotama uživali. Hoćemo li tako uživati i u nastavku? Jasno da ćemo uživati, no ne baš kao u originalu.

Svemirski Jihad

Sjetimo li se priče u Homeworldu, sjetit ćemo se nevjerojatno dobre priče! Homeworld 2 također ima svoju priču koja je u rangu, no ipak manje intrigantna od originalne. Moglo bi se reći da priču spašava nevjerojatno dobar narator i odlični priloženi cut-sceneovi. Dakle, naši dragi Hiigaranci su bili gonjeni godinama, no napokon su našli svoj rodni planet. Fino su se raskomotili, i sve je izgledalo super, divno i krasno. No, dolaze bad-ass pripadnici Vaygr rase i pod podstvom Makaana kreću u neku vrstu Jihada. Cilj im je spojiti 3 podprostorne jezgre, a pritom ih nije briga koliko će sustava raznijeti. Jednu već imaju, no druge dvije su kod Bentusijanskih trgovaca, i Hiigaranca. Vi se priključite toj situaciji upravo kada je dovršen novi mothership The Pride of Hiigara. Još samo testiranje par brodskih sustava i ide se doma. E, ne. Da se Hiigaranci ne ulijene, u trenutku završavanja testiranja iz podprostora izlaze Vaygranci (zbilja čudno zvuči:) i napadnu Pride of Hiigara. Dakako, ne smijete dopustiti da vam unište friško ofarbani mothership, stoga uništite par Vaygr letjelica, a kad njihovo pojačanje stigne, Ponos je već duboko u Hyperspaceu. Uglavnom, priča će se svidjeti gotovo svakome. Meni osobno su najsvjetlije točke fantasy nazivi i slično. Npr. Makaan, The Chosen One. Ili The Eye of the Three.

No, dobro. Priču ćete, ako imate dovoljno jak stroj (o tome ćemo poslije) otkrivati sami. A sada, da kažem nešto o gameplayu. Jedno upozorenje, ako ste slabih ili nategnutih živaca, nemojte riskirati višestruka oštećenja na vašem hardveru, igrajući Homeworld 2. Da pojasnim, igra je maksimalno, abnormalno i neobuzdano teška! Početnici će doći najviše do 5. misije, jer će im tada od silnog lupanja iz kućišta izletiti CD čitač. No, da je bar tako samo s početnicima. I iskusni Homeworld igrači će ako nigdje drugdje, na zadnjoj misiji izgubiti grafičku jer će im također zbog silnog lupetanja izletiti iz MBO-a. Nemojte me krivo shvatiti, ne pljuvam ja igru zbog toga, jer to je ustvari njezin plus, ali činjenica je da se to velikom broju igrača neće svidjeti. AI je izvrstan, pa ćete morati jako dobro čuvati svoje Marine Fregate prilikom spašavanja prijatelja vam kapetana. Morat ćete i detaljno proučiti informacije o brodovima, jer će naletanje grupom interceptora na battlecruiser završiti vrlo ništavno. No, vjerujte mi, štogod vi učinili da pobijedite, neće vas spasiti od toga da makar u kasnijm misijama propadnete, pa ponovno loadate. Ne može se sve predvidjeti pa ćete najčešće morati učiti na greškama, što znači loadanje od ranijeg dijela misije, ili u dosta slučaja, od početka, jer ćete shvatiti da ste igrali potpuno krivom taktikom. Isto kao u prethodniku, jedinice koje ste sagradili u prošloj misiji i koje su preživjele prenose se u sljedeću misiju. Osim što će vas to spasiti od ponovne gradnje brodova, dat će i pravi osjećaj nastavljanja priče.

No ipak, svatko tko je igrao original, bit će doma i u dvojci jer je igra koncepcijski ista. I interface je u suštini nepromjenjen, a ne bi ni bilo dobro da je, jer je interface u jedinici ono što je bilo savršeno. Oni koji se s tim susreću prvi put, bit će na početku zbunjeni, no uz sat igranja, savladavanje će doći samo od sebe. Interface je jednostavno intuitivan i besprijekoran. Dakako, i tutorial je od velike pomoći, stoga ga toplo preporučam čak i onima koji su igrali original, a početnicima je on obavezno gradivo. Brodovi se miču po svim osima, iako je u standarnom pogledu to dosta otežano, pa ćete često koristiti tzv. Sensors, što je zapravo 3D karta svemira u kojem se trenutno nalazite. Ono što me je često frustriralo je izostanak ubrzavanja vremena kakav je bio prisutan u Cataclysmu. Nije mi jasno zbog čega su tu opciju izbacili? Gledanje kretajuće flote na dugoj ruti, koliko god dobro izgledalo, nakon par puta više nije zanimljivo. Još jedna novost je da prilikom gradnje fightera u što spadaju bomberi, scouti i interceptori dobivate eskadrilu od 3 do 5 brodova, a ne samo jednu jedinicu. Prilikom uništavanja većih brodova, mogu se naciljati i njihovi podsustavi. Često ćete na carrierima, prije nego ih uništite razoriti tvornicu fightera, kako ona ne bi sagradila dodatna pojačanja, pa ćete poslije uništenja tvornice moći mirno "dovršavati" carriera.

Bilo bi red da kažem koju i o najboljoj strani nastavka. Pogađate, riječ je o tehnikalijama. Grafika je bitno izmjenjena, pa Homeworld 2 izgleda fenomenalno. Pogledajte samo screenshotove i bit ćete osupnuti, no vjerujte mi, to nije ništa naspram ove igre u pokretu. Prilikom igranja zadnjih misija, naprosto sam uživao u grafici. Kad shipyard eksplodira, odmah me podsjeti na dobar stari Death Star. E, sad si zamislite kako 3 shipyarda eksplodiraju u sekundi pored ostalih fregata i lovaca koji gore i pucaju svojim laserima ili torpedoima. A sve to se odvija na odličnim pozadinama. Svemir je ispunjen različitim nebulama, suncima, crnim rupama... A posebno dobra pozadina mi je bila u zadnjoj misiji gdje se odvija borba iznad planeta. Nešto najbolje mi je kad na njega padne raketa za masovno uništavanje, pa na površini planeta blješti val eksplozije. Ono što može biti vrlo korisno je kretanje kroz volumetrične nebule, jer vas tada senzori ne mogu otkriti. Tako ćete moći kreirati waypointe za svoju flotu i poslati ja da se prišulja do neprijateljske baze kroz maglicu. Što se tiče pozadina, jedina zamjerka mi je možda malo preveliki naglasak na narančasto-žutu boju. Već poslije 6 misija, zaželio sam se malo plavoga iz jedinice. Nikad kraja, sve misije su narančaste. Svaki put mislim, evo sad će neka druga boja, mislim mora, već 5 misija za redom je bilo narančasto, ali ne. Opet narančasto. Bljuvalo mi se već od toga. Dobro, možda to nekome neće smetati, ali mora se priznati da je to malo prejednolično i zamorno. Još nešto mi nije jasno. Engine je relativno dobro optimiziran i radit će na slabijim strojevima. No, jedna misija me je toliko izmučila da sam skoro odustao od igre. Misija se vrtila na prosječno 4 FPS-a. Mislio sam da mi se aktivirao neki program, antivirus ili slično. No loadao sam neku drugu misiju, a tamo sve fino radi na 30 FPS-ova. Još uvijek ne znam u čemu je bila stvar. Mislim, ima malo veća količina nebula, no, i ostale misije su bili obdarene raznim volumetričnim maglicama, stoga je možda riječ o propustu. Ako je to u pitanju, nadamo se patchu. Glazba je iako malčice lošija od originala i dalje odlična. Postoje dijelovi koji vas naprosto bace u taj poseban space mood.

Kad (ako) prijeđete singleplayer, vrijeme je za dže... ovaj... multiplayer. Iako je Homeworld 2 upravo zbog svoje specifične i dobro obrađene priče, ponajprije SP, nakon što ste prešli priču, MP će vas moći dobro zabavljati. Multiplayer je moguće igrati istodobno najviše 6 igrača. Možete izabrati dvije strane, što je po meni za danas premalo. No, ono što je dobro da se strane ne razlikuju samo po izgledu (kao što je to bilo u originalu) nego i po koncepciji. Hiigaranci su dosta ujednačenii, te su njihovi brodovi relativno fleksibilni u izvršavanju različitih radnji, dok Vaygranci koriste taktiku bombardiranja i bježanja, te imaju veliki broj brodova koji su specijalizirani za određene radnje.

And now, the conclusion...

Homeworld 2 je što se tiče grafike briljirao, no ipak, ne mogu reći da su me ostali dijelovi previše fascinirali. Jasno da je unaprijeđeno par stvari, no takva minorna poboljšanja se prilikom izrade kakvog nastavka podrazumijevaju. Igra je u svojoj jezgri, grafički poboljšan original. Ali, ne znam kako da kažem, nema mi "ono nešto" što me je toliko privlačilo u jedinici. Moram priznati da mi je par puta igra znala dosaditi. Ono što bi također puno igrača moglo odbiti je težina gameplaya. No, ipak, Homeworld 2 je produkcijski gotovo savršen pa će ga, ako ništa drugo uzdići dobra glazba, fantastična grafika i nevjerojatno dobar narator. Ja dajem 88%. Nemojte mi sad raketirat kuću. Ako ste fan, dodajte joj 5% i pustite me na miru. :P

Napisao: Matija Kovačević

Ocjena: 9/10