Braid recenzija (6546 pregleda)

Krajem prošle godine predstavljena je jedna vrlo neobična i interesantna video igra. Iako je zlatno doba arkada tj. platformi poput Abe's Odyssey, Super Mario, prvih Princ of Persia ili čak Aladdina odavno prošlo, Braid je upravo taj žanr hrabro pokušao oživjeti. Igru je napravio mali tim ljudi, a s razvojem su počeli prije 3 godine kada je Jonathan Blow osmislio koncept dok je bio na putu za Tajland. Kao što je već spomenuto, radi se o arkadi u 2D izvedbi. Braid odskače od svih dosadašnjih arkada u nekoliko elemenata. Onaj najznačajniji je taj da je gotovo u potpunosti nelinearan. Autor je izjavio kako je želio napraviti igru u kojoj se može upravljati vremenom, ali gdje upravljanje njime donosi sa sobom značajne promjene, za razliku od npr. Prince of Persia: The Sands of Time ili Timeshift gdje vraćanje vremena stvara malo ili nimalo promjene.

Druga stvar po kojoj se Braid ističe je artistički dojam. Sama priča, a i vizualni dijelovi puni su prenesenog značenja. Igra dobrim dijelom podsjeća na Lynchove filmove, barem što se tiče radnje, gdje itekako morate koristiti mozak kako bi dokučili o čemu se radi. A opet sama tema može se odnositi na više stvari. Baš zato igra nije pogodna za najmlađu populaciju, za koje se obično i rade arkade. Dakle cijela igra nema nikakvog nasilja i vizualno je vrlo privlačna, ali zbog kompleksnosti prelaženja nivoa i priče djeca ju jednostavno neće shvatiti i bit će im zamorna.

Dizajn nivoa uvelike sliči svim drugim arkadama, ali s razlikom da ih je puno teže prijeći pošto u ovoj igri morate razmišljati "izvan kutije" tj. izvan dosad naviknutih granica. Igra se sastoji od osam svjetova u kojem svaki ima po nekoliko nivoa koje treba prijeći. Svaki svijet ima neka svoja pravila koja mijenjaju način igranja i prelaženja. Tako npr. imate nivoe gdje možete usporiti vrijeme, gdje vrijeme prolazi različit ovisno o vašem smjeru kretanja i sl. Uz to imate elemente na koje ne utječe usporavanje tj. vraćanje vremena pa za prolazak nivoa sve to treba dobro i pravovremeno iskombinirati. Još jedna zanimljivost je da u igri ne možete umrijeti tj. nema famoznih "života". Ali nemojte odmah odahnuti, igra nije zbog toga lakša već teža. Nivoe je moguće preskočiti i preći dalje na sljedeći, a zatim se vratiti nazad na onaj koji niste mogli završiti. Sam autor je izjavio da mu je to zapravo i bio cilj napraviti. Iako je zaplet priče na prvi pogled Braid posudio iz igara poput Donkey Kong i Super Mario, ovdje oteta princeza ima puno dublje značenje nego inače. Postoje barem 2-3 teorije o tome što zapravo igra poručuje i tko je princeza. Svaki igrač može doći do nekog svog zaključka. Vrijedi napomenuti da prelazak nivoa nije usko vezan za točno određen način. Osobno sam nekoliko nivoa prešao na podosta drugačiji način tj. po drugom sistemu nego što je opisano u vodiču. Velika pohvala igri ide na artwork tj. grafički dizajn. Iako se radi o 2D igri jednostavnih kontrola i okruženja, vizualni dojam je definitivno i više nego pozitivan. Izgled igre je poput crteža akvarelom. Trebalo je preko godinu dana da se završi. Background artwork radio je David Hellman. Bowl je Hellmanu dao grube skice nivoa te rekao da crta preko njih. Dvojac je prošao kroz nekoliko verzija prije nego što su se složili finalnu verziju. Svaki od nivoa odražava posebni ton i atmosferu, a sveukupno nalikuje na pravo malo remek djelo.

Tu je i odličan soundtrack koji se ponekad malo ponavlja kroz igru, ali koji zvuči fantastično i u potpunosti odgovara igri. Soundtrack nije rađen isključivo za igru već ga je odabrao Blow. Izjavio je kako je to učinio radi smanjena troškova, ali i radi toga što je smatrao da oni koji inače skladaju glazbu za igre ne bi mogli pogoditi odgovarajući ton. Tako je Braid dobio osam već licenciranih instrumentala koji su dovoljno dugi da se izbjegne primjetno ponavljanje unutar nivoa dok igrač prelazi zagonetke. Odabir muzike utjecao je i na stvaranje pozadinskih tema unutar nivoa.

Dakle Braid je daleko od tipične arkade iako predstavlja mnogo toga što smo već u njima vidjeli; skakanje po neprijateljima, spašavanje princeze, prelazak nivoa i dolazak do dvoraca. No za razliku od njih Braid se manje koncentrirao na dobre reflekse, a puno više na razmišljanje i to van granica na koje su do sada igrači navikli. Treba napomenuti da za poneke nivoe treba zbilja imati dobre živce pa oni kojima je bitno da se igra prelazi brzo, da je tečna i dinamična neka ipak zaobiđu Bride. Kao negativne strane moglo bi se navesti što igra ima gotovo nikakav replay value tj. jednom kad ju pređete teško da ćete se natjerati da još jednom sve to prolazite. A prelazak, ukoliko koristite vodič, može biti vrlo brz, u svega nekoliko dana. Druga negativna strana je sama težina igre, jer vam ponekad jednostavno neće pasti na pamet što treba učiniti. Izuzev toga, ja joj zbilja nisam našao nekih većih zamjerki. Igra nema komplicirane komande, 2D je pa je dostupna i na slabijim strojevima, vizualno je itekako impresivna, zabavna je i poučna. Igra je dostupna i za PC i za konzole. Donosi veliku dozu inovativnosti, nije samo još jedan u nizu nastavaka što se danas često puta zatekne na tržištu.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 8/10