The Settlers 7: Paths To A Kingdom recenzija (7120 pregleda)

Iza ovih malih kolonista postoji duga tradicija, zapravo krate nam dane punih 17 godina. Njihova kolonizacija na računala započela je davne 1993. godine kada je njemački Blue Byte izdao prve Settlerse (također poznate pod nazivom Serf City) za Amigu. Svoje prvo PC izdanje igra je doživjela iduće godine. Settlersi su napravili revoluciju i bili su prva igra tog tipa, zajedno spajajući mnoge elemente koji do tada nisu bili viđeni u jednoj igri. Tokom godina usljedili su nastavci od kojih je u javnosti možda najbolje primljen 2. dio. Settlersi su tokom povijesti gotovo svakim nastavkom promijenili izgled pa čak i način igranja no neke smjernice uvijek su ostajale iste. Mijenjao se i omjer naglaska na borbe kao i sveukupni dizajn igre.

23. ožujka ove godine predstavljen je najnoviji (za sada) u nizu nastavaka - The Settlers 7: Path to a Kingdom. Razvojni tim i dalje je Blue Byte no ovaj puta izdavač je Ubisoft. Sedmi nastavak doseljeničke sage podosta se razlikuje od svog prethodnika. Ne toliko vizualno koliko u načinu igranja. Sedmica se vraća svom izvornom obliku i naglasak je stavljen prvenstvenu na ekonomiju i organizaciju. Kao i do sada, igra je prepuna malih radnika koji bez pogovora slušaju vaše naredbe. Tako će se naći u rudnicima, kao drvosječe, prerađivači metala ili šumari, a sve to za gotovo nikakvu naknadu. Cilj igre je ostao isti - uspostaviti što bolji ekonomski sustav koji se temelji na razmjeni dobara te poraziti neprijatelja. Igra nije pretjerano komplicirana i vrlo se brzo nauče osnove, a u single player modu kroz misije je dobro ukomponiran tutorial tako da će se lako snaći i oni koji se prvi puta nađu za kormilom Settlersa.

Kao što sam već spomenuo i u ovom dijelu potrebno je sklopiti mrežu dostave dobara kako bi mogli proizvesti dovoljno stvari koje će vam služiti ili za trgovanje ili za opremanje vojske. Ono što je jedna od novina u ovom nastavku je da se gotovo svaka mapa može pobjediti bez pokoravanja, čisto preko ekonomije. Naime sada su uvedeni tzv. "victory points" te igrač koji prvi skupi određeni broj bodova je pobjednik. Bodovi se zarađuju tako da se ispune određeni zadaci. To može biti sakupljanje određenog broja nekog materijala, pokoravanje protivnika, veličina grada, veličina vojske, bogatstvo u zlatu i sl. Isto tako ovaj puta građevine su više grupirane, više nije svaka zasebno, a mapa je podijeljena na različite teritorije koji se isto tako mogu pokoriti na više načina. Jedan je naravno vojni, ali za one više miroljubive tu je mito i donošenje tehnologije ili religije. Gotovo na svakoj mapi potrebno se je što prije početi širiti što više i to planski pošto svaki teritorij ima neke svoje izvore materijala te ako se protivnik dočepa tih vrijednosti prije vas bit će ga mnogo teže poraziti.

Borbe su, kao i u dosadašnjim Settlersima, vrlo jednostavne. Postoji dvorac, u njma general koji skuplja vojsku i kojem se zadaju naredbe jednostavnim lijevim klikom na protivnički kamp. U globalu onaj koji ima više vojnika pobjeđuje. Naravno, postoji više vrsti vojnika koji imaju svoje određene uloge pa se stoga npr. ne možete zaletjeti s kopljanicima na obrambeni toranj već vojnike morate opremiti puškama. Još jedna novost u Settlersima 7 jest istraživanje tehnologije. Gotovo svaka mapa sadrži neutralne samostane i ine građevine koje najboljem ponuđaču omogućuju tehnološki napredak. U posebnom izborniku moguće je odabrati napredak koji vas zanima i koji smatrate najpotrebnijim, a njega morate platiti svećenstvom koje pak proizvodite unutar vašeg carstva uz pomoć hrane i pive.

Igra je grafički malo naprednija od prethodnika, ali zato ima podosta visoke hardverske zahtjeve na što su se mnogi korisnici žalili. Vizualno, Settlersi su ostali odani pomalo vrckastom tonu i šašavim zvukovima, kao i do sada. Single player donosi jednostavnu priču sa popriličnio očitim zapletom no to ne umanjuje značajno doživljaj igranja. Ipak, Settlersi se nikad nisu previše bazirali na nekoj vrhunskoj priči već na igrivosti i sporoj uspostavi ekonomije. Igru krasi i jako lijepi soundtrack. Naslovnu pjesmu Hero Within te Ever After izvela je britansko-latvijska pjevačica Kariina Gretere dok je ostatak skladbi napravila njemačka kompanija Dynamedion u skladu sa naslovnom temom. Mape s vremenom postaju sve teže, protivnici pametniji i brojniji, no povećava se i izbor građevina. Još jedna novina u Settlersima je multiplayer komponenta koja je debelo zasjenjena novom Ubisoftovom DRM zaštitom. Naime, kao što je većini poznato DRM zaštita zahtjeva konstantnu internet vezu, bez obzira igra li se single ili multiplayer. Problem je što su serveri vrlo nestabilni, ili su barem bili u početku, pa je igra znala dosta često biti nedostupna i to po nekoliko sati. Osim tog velikog nedostatka i zapravo prepreke za ugodno igranje, multiplayer je dobro odrađen. Statistike prate sve živo, od najboljih igrača pa sve do toga tko je ispekao najviše kruha. Moguće je i vizualno nadograditi vlastiti dvorac kako bi se istakli od drugih. Isto tako vrlo lijepa opcija je vlastito editiranje mape pa je stoga moguće odrediti resurse, broj igrača i uvjete pobjede. Sve svoje uspjehe, oni ovisni o Facebook stranici moći će direktno i tamo objaviti.

Settlersi 7 sa sobom nose mnoge novine dok su uspjeli zadržati stari čar. Mislim da će se igra u potpunosti svidjeti onima koji se "lože" na ekonomske strategije. Nije previše zahtjevna no s druge strane nije prelagana. Pruža sasvim dovoljan broj sati zabave. Da nema problema sa DRM zaštitom imao bih puno bolje mišljenje. No kako ignorirati činjenicu da igru za koju ste izdvojili određenu sumu novaca možete igrati samo kada se serveri sjete proraditi. Još pogotovo ako se radi o single player modu. Za one koji će tek stupiti u svijet Settlersa definitivno bi preporučio da odigraju i Settlerse 2 tj. njihovo renovirano izdanje The Settlers 2 - 10th Anniversary.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 6/10